Razgovarao:
Milan MILIDRAG
Nedavni poziv Bilderberg grupe premijerki Srbije Ani Brnabić da prisustvuje godišnjem sastanku u Torinu od 7. do 10. juna obnovio je interesovanje srpske javnosti o čemu se razgovara u tim grupama koje čine uticajni ljudi iz svijeta biznisa i politike, po kom kriterijumu biraju članove i šta znači kada nekoga od Srba pozovu na sastanak. Sve je još intrigantnije jer su sastanci Bilderberga od osnivanja 1954. tajni. Bez prisustva medija; niti je kome dozvoljeno da u javnosti komentariše sadržaj razgovora.
Holbruk je Karadžiću prodao ciglu. Prevario ga je. Nije imao ovlašćenje da mu da garancije da neće biti uhapšen ako se povuče. Ubijedio ga je, a Radovan zna zašto je to prihvatio
Ipak procure vijesti da je upravo ova grupa odlučila o nastanku Evropske unije, uvođenju eura i dolasku Baraka Obame na vlast, ali i da se Srbiji - pod određenim uslovima - ponudi zeleno svjetlo za ulazak u EU ili da se raspravljalo šta Zapad može da učini kako bi udaljio Rusiju od Srbije.
O pozivu Brnabićevoj više se nije mnogo govorilo u javnosti, a da bi se moglo naslutiti o čemu će razgovarati, trag je ukazao na Trilaterarnu komisiju, koja je nastala 1973. kao svojevrsno proširenje, forum koji prethodi sastancima Bilderberga. Osnivač obiju organizacija je Dejvid Rokfeler, a počasni član čuveni američki diplomata Henri Kisindžer.
Trilateralna komisija, koju čine vodeći ljudi finansijskih institucija, banaka, poput Goldman Saksa, Evropske centralne banke, MMF, velikih korporacija, kao i nekoliko bivših predsjednika, premijera, šefova diplomatija, profesora, rektora uglednih univerziteta - sasataće se ove godine u Singapuru (od 23. do 25. marta). Prije četiri godine to je bilo u Beogradu, kada je pozdravnu riječ održao premijer Vučić (zanimljivo, sastanku je prisustvovao i predsjednik Dodik).
- To je bio prvi najozbiljniji događaj za Beograd poslije sahrane Josipa Broza Tita - tvrdi za Faktor Jovan Kovačić, član Izvršnog komiteta Trilateralne komisije, predsjednik Srpske grupe Trilaterale i tink tenk organizacije Ist-vest bridž.
Šta Ana Brnabić može da donese sa sastanka Bilderberg grupe?
- To je veliko priznanje Srbiji, jer znači da je Srbija prepoznata kao stabilna zemlja koja može da postane korektivni faktor u mnogim oblastima. Ne može Ana da se vrati sa nečim opipljivim, jer to nije organizacija koja dijeli dipolome, medalje ili direktive. Neće u Bilde- rbergu niko reći: ‘E, Ana, sada se vrati i uradi to i to‘.
Nego će reći: ‘E, Ana, hajde ti nama sada ispričaj šta se radi tamo u toj Srbiji.
- Tako je. I veoma je važno šta će ona tamo reći, jer će je pažljivo slušati. S druge strane, ona će se vratiti sa ozbiljnim insajderskim iskustvom, a ona je dovoljno mudra i pametna da vidi reakcije na ono o čemu će se tamo govoriti. Ona će u Beograd donijeti dobar presjek onoga šta ljudi koji su jako moćni misle o Srbiji i regionu. Prema tome i Srbija će imati priliku da nešto koriguje.
Zašto onda postoji ta fama o vladarima iz sjenke, da je to mjesto gdje se donose odluke?
- Zato što neko protura tu famu. Da se nije desio konflikt između Rusije i SAD, Rusija bi imala grupu u Trilateralnoj komisiji. Zato što suprotstavljena mišljenja treba sukobiti na intelektualnom nivou. Jer ako se to ne uradi, onda su šanse za rat veće.
Član ste svih tih organizacija, osjećate li se kao moćan čovjek?
- Da li vam djelujem kao moćan čovjek? Uopšte nisam moćan niti sam uticajan, trudim se svakim danom da budem što bolji, pametniji, razumniji i zdraviji. Imam firme koje se bave konsaltingom i lobira njem, živopisan CV, bio sam novinar, savjetnik u OHR, spajam ljude i interese, politiku, biznis. A poenta nije samo u tome da poznajete uticajne ljude, nego morate da zaslužite njihov respekt, a to možete samo ako ste pametni i sposobni; respekt se ne kupuje.
Šta mislite zašto ljudi mrze te moćnike iz sjenke? Rokfelera, Soroša...?
- Uopšte ne razumijem zašto mrze Rokfelera, to je samo zavist. Ali razumijem zašto mrze Soroša. On se direktno miješa u poslove stranih država, za razliku od Rokfelera koji analizira ali se ne upliće. Soroš direktno radi preko Otvorenog društva, e sad, nekome to prija, nekome ne.
Kao novinar ste bili sudionik pregovora u Ženevi i Dejtonu. Kako se Ričard Holbruk nametnuo kao glavni pregovarač?
- On je najegocentričniji čovjek koga sam ikada upoznao. Uopšte nije trebalo da bude uključen u pregovore, nego je ubačen kada je izaslanik SAD za bivšu Jugoslaviju Robert Frejžer poginuo na lgmanu 1995. Holbruk je bio trkač, trudio se da bude alfa-muškarac, kauboj. Ali mozak cijele operacije je bio Voren Kristofer i njegov tim.
Kako je onda došlo do toga da Holbruk da garancije Karadžiću da neće biti uhapšen ako se povuče?
- Prevarili su Karadžića samo tako, jer on apsolutno nije imao takva ovlašćenja. Prvi sam, kao dopisnik Rojtersa, javio vijest da će Karadžić tokom te nedjelje da siđe sa vlasti. Čekao sam namjerno nedjelju prije podne da objavim vijest i da izazovem pometnju, jer su svi bili u Dubrovniku i po drugim gradovima na moru. Držao sam taj dokument u ruci i moj prvi komentar je bio da on nema ovlašćenje da to uradi. Prodao mu je ciglu. Prevario ga je. Ubijedio ga je, a Radovan zna zašto je to prihvatio.
Učestvovali ste u svrgavanju Slobodana Miloševića. Jeste li zadovoljni rezultatom?
- Ne, očekivao sam da ćemo mnogo, mnogo brže postati visoko razvijena zermlja. U svakom pogledu: ekonomskom, demokratskom, institucionalnom.
Šta se ispriječilo?
- Spriječile su objektivne okolnosti koje su vodile porijeklo iz subjektivnih razloga. NATO bombardovanje, sankcije, ubistvo Zorana Đinđića, činjenica da je naša javnost birala lidere koji su takvi kakvi jesu. A, opet, neki od njih nisu shvatali da njihova pobjeda na izborima nije dozvola za dijeljenje ratnog plijena, nego obaveza prema narodu.
Danas kada gledate opoziciju, to su sve oni isti ljudi od ranije. Pretpostavljam da sa osmijehom gledate na to.
- Nije mi do smijeha, nikako. Da bi vlast bila dobra i mudra, mora da ima jaku opoziciju kao korektiv.
Onda vlast u Srbiji nije ni mudra ni dobra?
- Nisam to rekao. Ne zato što branim Vučića! Tako sam branio i Tadića. Nego zato što poštujem institucije. Vučiću i meni je ideološko porijeklo drugačije, ali prihvatam činjenicu da čovjek može da se promijeni. Svaka čast, on je napravio neviđen salto. Ljudi ga ne vole, pričaju ovo-ono, međutim, na biračima je da kažu šta misle. Nisam opozicionar niti politički aktivista, mogu samo kao građanin da kažem da mislim da su neke stvari dobre i da su, kao kod svake vlasti, neke loše. Mi smo tu da pomognemo Srbiji.
Postoje različita mišljenja šta je dobro za Srbiju.
- Živio drug Tito! U njegovo vrijeme svi su bili fudbalski selektori i tu se završavalo razmišljanje. A sada su svi geopolitički stručnjaci. Svi se razumiju u sve. U Titovo i Slobino vrijeme, ti si morao da budeš neko i nešto, da bi te neko čuo.
Da li su ta Miloševićeva vremena bila najteža za vas?
- Sloba je fenomenalno znao da vlada sivom masom birokratije na kojoj se temelji država, i zato je toliko i ostao na vlasti. On ih je naslijedio i privukao, nije ih mnogo mijenjao i zato je to i funkcionisalo uprkos ratovima, sankcijama, hao- su. Ali je mogao mnogo bolje da odigra stvari, suviše kasno se sjetio Dejtona. I u Rambujeu je trebalo da odigra totalno drugačije. On je iz Dejtona izašao kao mirotvorac. Dali su mu dvije godine da riješi pitanje Kosova. I dan-danas je ostala tajna zašto nije, ko ga je tako savjetovao. Vlast je obaveza, teška muka, naročito kada se nalazite u Srbiji i imate rak-ranu koja se zove Kosovo.
Da li je bivši agent MI6 Džordž Bazbi vaš kum?
- Komplikovano je.
A da li je tačno da on ruši Vučića, kako su krajem godine pisali neki beogradski mediji?
- Bože sačuvaj! Ja ne znam. Ja u tome ne bih nikada učestvovao, da rušim bilo koga, ne Vučića. Zato što sam učestvovao jednom rušenju, kao što kažete za Slobu, bio sam tu jer je u pitanju bila demokratija na djelu. Zašto bih učestvovao u nečemu što je protiv želje naroda? Mogu da se ne složim sa željom naroda, ali onda, da li ću da pljujem narod ili ću da učinim sve što je u mojoj moći da učinim situaciju boljom. Treba da promijenimo razmišljanje i način ponašanja političara, ali to se ne radi njihovim
rušenjem, nego na mudar način, diplomatski, politički. A to za Bazbija, koliko ja mogu da znam, apsolutno nije tačno. Čovjek je u penziji, gleda svoja posla.
Jednom špijun, uvijek špijun.
- Ma, nije tačno. Ako je suditi po knjigama, kada odeš u penziju predaš svoju legitimaciju, paze te da ne talasaš mnogo i gotovo. A to što po kafanama pričaju...
Pa po kafanama pričaju da stranci vole ovdje da ruše vlast, što nije netačno.
- Pa dobro. Nisu stranci ovdje srušili Miloševića. Nego narod.
I nije baš!
- Dobro, neko je tu nešto malo pogurao. Zato je meni smiješno kada Amerika kaže da se Rusija umiješala u izbore. A od Drugog svjetskog rata Amerikanci su se miješali u 96 izbora širom svijeta, ako se ne varam, a Rusi u svega 33, tako da je 3:1. E, sad kada su popili svoj gorki lijek i osjetili kako to izgleda na sopstvenoj koži, onda su pošizili. Ne vjerujem da su Rusi uopšte odigrali bilo kakvu odlučujuću ulogu u Americi. Ali uvijek je bilo lobiranja za svoje interese drugim metodama. Imate instrumente u svojim rukama i normalno je. Ako ja imam neke planove za Indiju, meni je jako bitno ko je tamo na vlasti. Ako imam ogroman interes i te tako ću da se brinem, pa ću da radim da moji ljudi dođu na vlast. Danas je svijet globalno selo.
Šta mislite kako će proći na izborima proevropski blok u BiH koji predvodi bivši ambasador, Draško Aćimović?
-I on je iz Ist-vest bridža. Mislim da će dobro proći. Narodu je više dosta određnih strahova i dobro je ako polazimo od ideje da imamo EU kao cilj da bismo sebe ojačali i sproveli sve teške reforme. Mislim na cijeli region.
Jeste li još savjetnik predsjednika Dodika?
- Ne, ja sam njegov prijatelj i on je moj.
Zašto se raskinuli savjetnički ugovor?
- Jednostavno nije više bilo potrebe. Imali smo divnu sradnju, a ja poštujem svačije mišljenje, naročito svih izabranih lidera.
Kako, kao ekspert u političkom konsaltingu, ocjenjujete Dodikove poteze?
- Najbolje govori podatak da je na vlasti ovoliko koliko je. Nije na meni da ocjenjujem, to će reći narod na izborima. On jeste sačuvao mnogo toga u Republici Srpskoj: ustavne promjene nisu prošle, raspaki- vanje Dejtona nije, sačuvao je policiju, ima toga jako mnogo. Da li je to sve što treba narodu u Republici Srpskoj da bude zadovoljan, to je pitanje za narod?
A šta mislite o njegovoj kandidaturi za Predsjedništvo BiH?
- Mile je legenda, pošto više ne može da se kandidu- je za predsjednika Repubkike Srpske, biće interesantno gledati kako kao član Predsjedništva BiH dočekuje one koji ga ne vole ili ga stavljaju na crnu listu. Što bi Englezi rekli: 'Mile je veći od života, a veliki je i ovako'.