Bariton Nikola Mijailović je umetnik čija karijera oličava posvećenost, izuzetnu radnu etiku i vrhunsko muzičko obrazovanje. Njegovo ime se izdvaja među vodećim umetnicima regiona i internacionalne operske scene, kako zbog dubokog razumevanja vokalne umetnosti, tako i zbog kontinuiranog angažmana u interpretaciji kompleksnih operskih likova.
Opus Mijailovićevog repertoara predstavlja pravu retkost, kako po širini, tako i po dubini. Blizu pedeset uloga koje je oživeo na sceni obuhvataju dela iz svih muzičkih epoha, od baroka do modernizma, što njegove umetničke domete svrstava u ravan sa najvećim imenima svetske opere.
Bez obzira na bogatu muzičku tradiciju ovih prostora, retki su umetnici koji postižu tako visok nivo internacionalne prepoznatljivosti.
Ipak, uspeh kakav je Mijailović postigao nije isključivo proizvod njegovog prirodnog talenta. Njegova karijera predstavlja primer kako je talenat tek polazna tačka za rezultate koji se ostvaruju kroz temeljno obrazovanje i istrajan rad.
Nakon završetka osnovnih studija na Konzervatorijumu u Beču, magistarske studije je nastavio na Kurtis institutu za muziku u Filadelfiji – jednoj od najprestižnijih muzičkih institucija u svetu. Uz podršku velikih imena vokalne pedagogije, Mijailović je nastavio usavršavanje u vodećim operskim centrima poput Milanske Skale, Pariske nacionalne Opere Bastilja i Muzičke akademije Zapada u Santa Barbari (SAD), kao i na Operskoj akademiji Renate Skoto u Albisola Marini (Italija).
Njegova posvećenost i rad su u ranim fazama karijere bili ovenčani uspesima na brojnim domaćim – 1. nagradu 1991. godine na Saveznom takmičenju učenika i studenata muzike SFRJ. i pobede na međunarodnim takmičenjima: 1. nagrada Mario Lanca 1994. i titula Svetskog pobednika na ”Petom međunarodnom pevačkom takmičenju Lućano Pavaroti“ – Filadelfija (SAD) 1995. otvorile su mu vrata za saradnju sa vodećim svetskim dirigentima i režiserima.
Na takmičenju „Lejla Genčer” u Istanbulu 1997. godine osvaja treću nagradu, a 2003. godine postaje finalista takmičenja „Operalija” u Bregencu (Austrija), takmičenja pod pokroviteljstvom Plasida Dominga.
Mijailovićeve interpretacije odlikuje retka kombinacija tehničke izvrsnosti, muzikalnosti i dubokog dramskog izraza. Kao vrsni poliglota, koji vlada engleskim, italijanskim, nemačkim i ruskim jezikom, on u svom pevanju uspeva da prenese ne samo muzički, već i jezički i kulturološki kontekst svake uloge.
Njegove saradnje sa najprestižnijim operskim kućama, uključujući Milansku Skalu, Boljšoj teatar, govore u prilog njegovoj reputaciji umetnika koji pomera granice vokalne umetnosti. Na sceni, Mijailović blista kao interpretator. Njegova sposobnost da duboko pronikne u složene psihološke profile likova kao što su Rigoleto, Skarpija ili Jago, predstavlja retku vrlinu čak i među najiskusnijim baritonima. Njegov doprinos savremenoj operi i oživljavanju klasičnih dela čini ga pravim ambasadorom ove umetnosti, kako na domaćoj sceni, tako i širom sveta.
Od samih početaka međunarodne karijere Nikole Mijailovića, stručna kritika u Srbiji i širom sveta pratila je njegov razvoj sa izrazitom pažnjom. Njegovi nastupi u vodećim operskim kućama izazivali su pozitivne ocene i visoke pohvale, što se može pronaći kako u stručnim muzičkim časopisima, tako i u recenzijama vodećih svetskih i domaćih medija u štampanim i onlajn izdanjima.
Kritičari su od početka prepoznavali i isticali njegovu jedinstvenu kombinaciju pevačke virtuoznosti, topline vokalnog izraza i duboke dramske intuicije.
U recenzijama predstava u kojima je pevao, često su se izdvajale pohvale za njegovu sposobnost da ostvari suptilnu ravnotežu između tehničke savršenosti i emotivne dubine. Kritičari su ga izdvajali kao jednog od retkih baritona koji uspevaju da u potpunosti ožive složenost uloga koje peva, pružajući publici iskustvo koje je istovremeno vokalno inspirativno i dramski uverljivo.
Kao pedagog i mentor mlađim generacijama, Nikola Mijailović nastavlja da inspiriše ne samo svojim dostignućima, već i svojim stavom prema umetnosti i životu. Njegova karijera predstavlja putokaz svima koji streme najvišim idealima u muzici i kulturi.
Početak pedagoške karijere Nikole Mijailovića na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu 2003. godine predstavljao je prirodan nastavak njegovog umetničkog puta. Obrazovanje stečeno u najprestižnijim svetskim institucijama i iskustvo sa međunarodnih operskih scena stvorili su čvrstu osnovu za njegov rad sa mladim pevačima. Pedagoški pristup Nikole Mijailovića objedinjuje duboko razumevanje vokalne umetnosti, bogato scensko iskustvo i metodološku kompetentnost, što je omogućilo njegovim studentima da dostignu visoke profesionalne i umetničke standarde.
Kroz više od dve decenije rada na katedri za solo pevanje, profesor Mijailović je oblikovao generacije mladih umetnika koji danas predstavljaju stubove operskih ansambala u Srbiji i šire. Imena poput Dragoljuba Bajića, Save Vemića, Gabrijele Ubavić, Mihaila Šljivića, Nebojše Babića, Stevana Karanca, Marka Živkovića, Ane Petričević, Marka Pantelića, Dragane Popović, Ane Cvetković, Višnje Radosav, Mladena Prodana i drugih svedoče o uspehu njegovih pedagoških metoda. Njihovi nastupi u Narodnom pozorištu u Beogradu,Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, kao i na međunarodnim scenama, potvrđuju umetničku vrednost i internacionalnu relevantnost njegove klase.
Uz izvanredne rezultate u radu sa studentima, Nikola Mijailović se istakao kao aktivan učesnik u stručnim i kulturnim aktivnostima van fakultetskih obaveza.
Njegovo angažovanje kao člana žirija na prestižnim takmičenjima u zemlji i inostranstvu, kao što su „Muzička omladina“, „Lazar Jovanović“, ”Petar Konjović”, ”Nikola Cvejić”, „Galina Višnevskaja“, ”Sergej Lemešev”, ”Umberto Đordano”, ”Antonin Dvoržak”, ”Stojan Stojanov Gančev” i mnoga druga, govori o njegovom visokom ugledu u muzičkim krugovima.
Njegovo učešće na ovim događajima ne samo da afirmiše značaj mladih talenata, već i podstiče razvoj vokalne umetnosti na globalnom nivou.
Dodatno, svojim radom u muzičkim školama „Kosta Manojlović“ i „Kornelije “Stanković, kao i vođenjem master radionica, Mijailović je doprineo razvoju vokalne umetnosti među mlađim generacijama. Njegov pristup, koji objedinjuje praktično iskustvo i teorijsko znanje, inspirisao je mnoge mlade pevače i pružio im neophodnu podršku za dalji profesionalni razvoj.
Međutim, njegova delatnost nije bila ograničena samo na scenu i učionicu.
Mijailović je značajno doprineo i društvenom i institucionalnom razvoju srpske operske scene. Kao umetnički direktor Opere Narodnog pozorišta u Beogradu (2021-2024.), uspeo je da svoju viziju muzičke umetnosti unapredi u praktičnom i organizacionom smislu, istovremeno afirmišući domaće umetnike i privlačeći pažnju internacionalne publike. Njegov rad u ovim institucijama svedoči o dubokoj posvećenosti kako umetničkom razvoju, tako i jačanju kulturnog nasleđa Srbije. U periodu 2021-2024. godine obavljao je funkciju Šefa Katedre za solo pevanje na FMU u Beogradu. Od januara 2025. godine se nalazi na funkciji direktora Opere i Baleta Teatra Madlenianum u Beogradu.
Mijailovićev primer ukazuje na značaj angažmana koji nadilazi lične karijerne ciljeve, te ostaje inspiracija svima koji streme harmoniji između umetničkog stvaralaštva, edukativnog rada i društvenog delovanja.
U njegovom posedu se nalazi i godišnja nagrada Zlatni Beočug (2023), priznanje koje se dodeljuje onima koji omogućavaju uspešniji duhovni život grada Beograda, neguju duhovne vrednosti i vrednuju naučna i kulturna dostignuća. Dobitnik je i Pečata Narodnog pozorišta u Beogradu (2023) za doprinos životu i radu Narodnog pozorišta u Beogradu.